Kratke duhovne poruke koje izražavaju značenja dobra i nadahnuća.
playsinline >
Islam – vjera Allahovih poslanika
Islam predstavlja predanost Allahu, Stvoritelju svemira i njegovom Upravitelju, te pokornost Njemu kroz ljubav i veličanje. Osnova islama je vjerovanje u Allaha, da je On Stvoritelj, a da je sve osim Njega stvoreno, kao i to da je On Jedini Koji zaslužuje da bude obožavan, i nema sudruga. Nema istinskog Boga koji zaslužuje ibadet osim Njega. On ima najljepša imena i najuzvišenije osobine, On je apsolutno savršen. On nije rodio i nije rođen, niko Mu ravan nije, i niko Mu sličan nije. On se ne utjelovljuje u bilo šta, niti se sjedinjuje s bilo čim.
Islam je vjera Allaha Uzvišenog Koji od ljudi neće prihvatiti bilo koju vjeru mimo nje. To je vjera kojoj su pozivali svi vjerovjesnici, Allahov mir i spas neka je s njima.
Jedan od temelja islama jeste vjerovanje u sve poslanike, kao i vjerovanje da ih je Allah slao kako bi ljudima prenijeli Njegove zapovijedi, te vjerovanje da im je On objavljivao knjige. Posljednji od njih je Muhammed, neka je mir na njega, kojeg je Allah poslao sa konačnim božanskim zakonom koji dokida zakone poslanika prije njega. Allah mu je pružio velika znamenja, a najveće od njih je Kur’an, riječ Gospodara svjetova, najveličanstvenija knjiga koju je čovječanstvo ikada imalo. Kur’an je nadnaravan u svome sadržaju, izrazu i stilu, te se u njemu nalazi uputa koja vodi ka sreći na ovom i na budućem svijetu. Kur’an je do današnjeg dana sačuvan na arapskom jeziku na kojem je i objavljen, bez bilo kakve izmjene, pa makar se radilo o jednom jedinom slovu.
Jedan od temelja islama jeste i vjerovanje u meleke, te u Sudnji dan kada će Allah oživjeti ljude i izvesti ih iz grobova, kako bi im sudio za djela koja su radili. Onaj ko je činio dobra djela i vjerovao, vječno će uživati u Džennetu, a onaj ko je uznevjerovao i činio zlodjela, imat će silnu kaznu u Džehennemu. Osim toga, jedan od temelja islama je i vjerovanje u Božiju odredbu, bilo da je dobra ili loša.
Muslimani vjeruju da je Isa (Isus) Allahov rob i poslanik, a ne Njegov sin, jer On je Uzvišeni i ne priliči mu da ima suprugu ili dijete. Allah nas je u Kur’anu obavijestio da je Isa bio poslanik kojem je On dao mnoge mudžize (čuda), te da je poslan da poziva svoj narod da obožavaju samo Njega, bez bilo kakve primjese širka. Pored toga, obaviješteni smo putem kur’anskih tekstova da Isa nije zahtijevao od ljudi da ga obožavaju. Naprotiv, on je sam obožavao samo svoga Stvoritelja.
Islam je vjera koja je u skladu s prirodom i zdravim razumom, te je kao takvu neiskvarene duše prihvataju. Islamski zakon propisao je Uzvišeni Stvoritelj u korist Svojih stvorenja. To je vjera dobra i sreće za sve ljude, ona ne pravi razliku na osnovu rase ili boje, jer svi su ljudi u islamu jednaki i niko nema prednost nad drugim osim po pobožnosti i dobrim djelima.
Svaka razumna osoba treba vjerovati u Allaha kao Gospodara, u islam kao vjeru, i u Muhammeda kao poslanika. Ovo nije stvar izbora, jer će Allah na Sudnjem danu pitati ljude da li su se odazvali na pozive poslanika. Ko je bio vjernik, čeka ga veliki uspjeh i spas, a ko je bio nevjernik, njemu je neminovna propast.
Onaj ko želi prihvatiti islam, treba kazati: “Svjedočim da nema istinskog Boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov poslanik.” Ove riječi treba izgovoriti uz poznavanje njihovog značenja i vjerujući u njih. Na taj način čovjek postaje musliman, a poslije se treba podučiti, korak po korak, ostalim vjerskim propisima, kako bi ispunio obaveze kojima Ga je Allah zadužio
Poruke koje inspirišu
Može li život postojati bez razloga? Ili da se ovaj savršeni svemir pojavi slučajno? Ko je postavio zakone prirode i učinio ih postojanima i savršenima? Ko je u svaku tvoju ćeliju usadio precizan sistem koji čuva tvoj život?
Logika i razum ne prihvataju da sve to postoji bez Stvoritelja. Istina je da je to djelo Uzvišenog Boga – Svemogućeg i Sveznajućeg.
Na arapskom jeziku Stvoritelj se naziva „Allah“, što znači: jedini istinski Bog koji jedini zaslužuje da Mu se ibadet čini.
Ovu riječ koriste svi Arapi – muslimani, židovi i kršćani – kao oznaku za Boga Uzvišenog.
Allah je Stvoritelj svega što postoji. Njemu se ljudi obraćaju u svojim nevoljama i Njemu upućuju svoje dove i nade.
On, slavljen neka je, ne utjelovljuje se u svojim stvorenjima – On je iznad svega što je stvorio, bez sličnosti i bez ravnog Njemu. On je Jedan, bez partnera, i svako ko se obožava mimo Njega jeste lažni bog koji ne zaslužuje obožavanje.
Uzvišeni Stvoritelj mora biti opisan svakom ljepotom i savršenstvom, i biti uzvišen iznad svake manjkavosti i nedostatka.
Ne može biti da je Stvoritelj nijemi kip, niti da ima partnera, porodicu ili dijete, niti da ovisi o Svojim stvorenjima koja je On sam stvorio i opskrbio.
On je savršen u Svojoj suštini, Svojim osobinama i djelima, i neovisan o svemu što postoji.
Ko spozna ovu istinu, shvata da je sve osim Njega manjkavo i prolazno, a da je Allah jedini istinski Bog koji zaslužuje obožavanje.
Razmisli o Allahovim blagodatima nad tobom: On te je stvorio, opskrbio, čuvao te u utrobi tvoje majke i pazio te tokom djetinjstva dok nisi postao ono što si danas.
Zar nije obaveza da tražiš način kako da Mu ibadet činiš i da zadobiješ Njegovo zadovoljstvo?
Zar zahvalnost ne zahtijeva da tvoje obožavanje bude onako kako je On propisao, a ne prema tvom hiru?
Ko prizna blagodati svoga Stvoritelja, dužan je da Ga obožava onako kako to On voli i propisuje, i da odvoji dio svoga vremena kako bi iskreno tragao za istinitom vjerom – a ne da slijepo slijedi običaje svojih predaka ili ostaje na vjeri koju njegov Stvoritelj ne prihvata.
Zar je moguće da nas je Allah stvorio, a da nam nije objasnio svrhu našeg postojanja na ovom svijetu?
Nije moguće da nas je Stvoritelj ostavio bez upute i bez poslanika – to bi bilo besmisleno, a Allah je uzvišen iznad besmisla.
Zato je Allah slao Svoje poslanike da nas upoznaju s Njim i da nam objasne svrhu našeg života.
Stvoritelj je Svoje poslanike potvrdio mnogim dokazima koji svjedoče o njihovoj istinitosti.
Poslanici su nas poučili da je ovaj svijet kuća iskušenja, da nas je Allah stvorio da Mu robujemo, i da onaj ko iskreno vjeruje u Njega i pokorava Mu se – ima vječno blaženstvo u Džennetu.
A onaj ko obožava nekog drugog mimo Stvoritelja ili odbije vjerovati u poslanike – njemu pripada vatra na Ahiretu.
Dakle, život nije igra ni besmislica – on je kratko iskušenje čiji je rezultat vječna sreća ili vječna nesreća.
Allah je kroz historiju slao mnoge poslanike i vjerovjesnike, a svaki poslanik je pozivao svoj narod da obožava samo Allaha, bez pripisivanja drugova.
Kad god bi ljudi iskrivili poruke koje su im poslanici donijeli, Allah bi poslao novog poslanika da ih vrati na tevhid – vjeru u jednog Boga.
Dakle, islam nije nova vjera; to je ista vjera s kojom su došli Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i svi ostali poslanici.
Značenje islama jeste potpuno pokoravanje Allahu kroz ibadet i poslušnost, te odricanje od širka (mnogoboštva) i onih koji ga čine.
Allah je poslanstvâ završio poslanikom Muhammedom ﷺ, koji je objasnio istinu na koju su svi poslanici pozivali i otklonio zablude koje su ljudi unijeli u vjeru.
Njegova završna poruka oživjela je izgubljena učenja prijašnjih poslanika i potvrdila vječnu poruku: da se samo Allah treba obožavati, a da se odbaci sve mimo Njega.
Ko vjeruje u Muhammeda ﷺ, vjeruje i u sve prijašnje poslanike; a ko ne vjeruje u njega, zapravo ne vjeruje ni u jednog od njih, jer je njegova misija nastavak i ispunjenje svih prijašnjih poslanstava.
Iskreno i ispravno vjerovanje podrazumijeva vjerovanje u sve Allahove poslanike i vjerovjesnike bez razlike.
Ko je živio u vrijeme Nuha, nije bio vjernik osim ako je vjerovao u njega; isto tako i onaj ko je živio u vrijeme Ibrahima, Musaa ili Isaa – nije bio vjernik osim ako je vjerovao u sve njih.
Danas, nakon poslanstva Muhammeda ﷺ, Allah ne prima nijednu vjeru osim one koja uključuje vjerovanje u Muhammeda ﷺ i u sve poslanike koji su došli prije njega.
Onaj ko vjeruje u neke poslanike, a poriče druge, u stvarnosti ne vjeruje ni u jednog, jer time odbacuje Allahovu poruku i Njegovu mudrost u slanju poslanika.
Zbog toga je islam jedina istinska vjera, jer obuhvata vjerovanje u sve poslanike bez izuzetka.
Danas je obaveza slijediti posljednjeg poslanika, Muhammeda ﷺ, jer ga je poslao Stvoritelj, a njegova je misija poništila sve prethodne zakone.
Ko poriče Muhammeda ﷺ, time poriče i Onoga koji ga je poslao.
Svaki poslanik kojeg je Allah poslao bio je potpomognut čudima koja su dokazivala istinitost njegovog poslanstva.
Musa, alejhis-selam, razdvojio je more svojim štapom, Isa, alejhis-selam, liječio je slijepe i gubavce Allahovom voljom.
Poslanik Muhammed ﷺ dobio je mnoga čuda, a najveće od njih je Kur’an – uzvišena i neponovljiva Knjiga po svojim riječima i značenju.
Kur’an je izazvao Arape i cijeli svijet da naprave nešto slično njemu, ali niko to nije mogao.
Ostao je sačuvan od bilo kakve promjene i iskrivljenja sve do današnjeg dana.
Među njegovim čudima su i predskazanja o budućim događajima koji su se obistinili tačno onako kako je rekao, rascjep mjeseca, kao i izviranje vode između njegovih prstiju.
On je, doista, Allahov poslanik, i slijediti ga je obaveza svakog čovjeka.
Allah nas u Kur’anu obavještava da je islam jedina vjera koju On prihvata, a da su sve druge vjere – neistinite i poništene.
Uzvišeni Allah je pojasnio da su prijašnje svete knjige bile izmijenjene i iskrivljene, pa je zato poslao Svoga Poslanika Muhammeda ﷺ da ljudima ponovo donese istinu koju su svi poslanici prije njega pozivali – obožavanje samo Allaha, bez pripisivanja drugova, i poricanje svega što se obožava mimo Njega.
Allah kaže:
“A onaj ko želi drugu vjeru osim islama – neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu biti od izgubljenih.”
(Kur’an, Ali Imran, 85)
Zato je islam istinska i jedina prava vjera, i jedini put koji vodi ka Allahovom zadovoljstvu i Džennetu.
Allah u Kur’anu kaže da je Isā, sin Merjemin, bio Allahov rob i poslanik, kojeg je poslao s veličanstvenim čudima poput oživljavanja mrtvih i iscjeljenja slijepih i gubavih Allahovom voljom — dokazima da je bio istiniti poslanik, a ne bog. Međutim, kršćani su iskrivili njegovu vjeru i tvrdili da je on Bog ili Božiji sin, što Kur’an jasno odbacuje i pobija logičnim dokazima: kako bi savršeni Bog mogao postati čovjek koji se ponižava i razapinje? Zašto bi Svemogući i Neovisni imao sina? Kako bi pravedno bilo da nedužni Isā pati umjesto grješnika? Ako je bio Bog, kome se molio i zašto je vapio: “Bože moj, zašto si me ostavio?” Kako nije znao čas Sudnjeg dana, ako Bog zna sve? I zar bi Bog trebao hranu, piće i san? Kur’an pojašnjava:
“Mesih, sin Merjemin, nije ništa drugo do poslanik; i prije njega su bili poslanici; njegova majka je bila čestita žena; oboje su jeli hranu.” (El-Maide, 75)
Ove istine jasno pokazuju da Isā nije bio božanstvo, nego časni čovjek i poslanik. Istina je da je Allah Jedan, bez druga, a Isā Njegov rob i poslanik; i danas je obaveza vjerovati u posljednjeg poslanika, Muhammeda ﷺ, i Kur’an koji je Allah sačuvao od svake izmjene.
Allah nas u Kur’anu uči da ovaj život nije besmislen; iza njega stoji veliki dan – Sudnji dan, kada će svi ljudi biti proživljeni nakon smrti i pozvani na polaganje računa za svoja djela. Uzvišeni kaže:
“Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: Hoćete, tako mi Gospodara moga, bit ćete oživljeni, i bit ćete obaviješteni o onome što ste radili, a to je Allahu lahko.” (Et-Tagābun, 7)
Toga dana će vjernici koji su ispovijedali jednoću Allaha biti počašćeni vječnim boravkom u Džennetu, dok će nevjernici i mnogobošci biti kažnjeni u Džehennemu zbog svog nevjerovanja i odbijanja istine. Allah kaže:
“Ko bude udaljen od Vatre i uveden u Džennet – taj je postigao uspjeh. A život na ovom svijetu nije ništa drugo do varljivo uživanje.” (Āli ‘Imrān, 185)
Zato čovjek treba da razmišlja o svom konačnom ishodu i da se trudi da bude među stanovnicima Dženneta, jer pravi gubitak je onaj ko izgubi svoj Ahiret.
Islam je istinska vjera koja zadovoljava duhovne i tjelesne potrebe čovjeka, darujući mu smirenost i sreću na ovom svijetu. To je jedini put koji vodi do spasa i vječnog uspjeha na Ahiretu. Najveći dar koji je Allah obećao muslimanima jeste Džennet – vječni život bez bolesti, tuge i bola, mjesto u kojem ima ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo i ljudsko srce nije moglo zamisliti. Ko iskreno traži pravu sreću i istinski uspjeh, neka zna da je put do njih samo u islamu – vjeri istine koju je Allah odabrao za Svoje robove.
Ko želi da primi islam, treba da posvjedoči riječima: “Nema boga osim Allaha, i Muhammed je Allahov poslanik.” Također, mora vjerovati u šest temelja imana, koji čine osnovu islamskog vjerovanja:
Vjerovanje u Allaha Jedinog i obožavanje samo Njega.
Vjerovanje u meleke (anđele).
Vjerovanje u knjige koje je Allah objavio.
Vjerovanje u sve Allahove poslanike: Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Davuda, Isaa i Muhammeda, neka je mir na sve njih.
Vjerovanje u Sudnji dan – proživljenje, obračun, Džennet i Džehennem.
Vjerovanje u Allahovu odredbu – dobro i zlo koje On određuje.
Allah nas u Kur’anu obavještava da mnogi ljudi odbijaju istinu samo zato što slijede običaje svojih predaka, ali to neće biti opravdanje na Sudnjem danu. Tražiti Allahovo zadovoljstvo važnije je od nastojanja da ugodiš ljudima, jer je On tvoj Stvoritelj, Opskrbitelj i izvor svih blagodati koje imaš.
Zato ne odgađaj svoju odluku – ne dozvoli da te strah ili prošlost spriječe u najvećoj blagodati: da postaneš musliman i istinski rob svoga Gospodara. Ako se bojiš da javno objaviš svoje prihvatanje islama, možeš ga prihvatiti u srcu i tajno izgovoriti šehadet, a o tome drugima reći kada za to dođe pravi trenutak.
Ulazak u islam je jednostavan i ne zahtijeva nikakve posebne obrede ili odlazak na posebno mjesto. Dovoljno je da svojim jezikom izgovoriš, iskreno i sa uvjerenjem u srcu, ove riječi:
“Ešhedu en la ilahe ille Allah, ve ešhedu enne Muhammeden resulullah.”
(“Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.”)
Tako ulaziš u islam i započinješ novi život s tvojim Stvoriteljem, koji ti tada oprašta sve ranije grijehe i daje veliku nagradu. Nakon toga, korak po korak, učiš o svojoj vjeri i njenim propisima – jer islam je jednostavna, jasna i prirodna vjera, bez nepotrebne složenosti.
playsinline >
Koraci ka znanju
Stanice koje te približavaju istini počinju slušanjem da bi razmišljao, zatim čitanjem da bi otkrio,
a na kraju razgovorom da bi pronašao jasan odgovor iz srca islama.
Autorska prava © 2025 – WhoCreatedYou